Kad sam bio mlađi, novac sam uglavnom trošio na slatkiše, igračke i video igrice. Sada, kao srednjoškolac, moji su prioriteti potpuno drugačiji. Većinu novca trošim na izlaske s prijateljima, odjeću i pretplate na streaming servise poput Netflixa i Spotifyja. Osim toga, svaki dan kupujem gablec u školi jer mi se ne da nositi hranu od kuće.

Volio bih imati više novca za putovanja. Mnogi moji prijatelji su već posjetili razne europske gradove, a ja bih volio otputovati u London ili Barcelona na koncert svog omiljenog benda. Također bih volio uštedjeti za novi laptop koji mi treba za školu.

Mislim da današnja mladež troši previše novca na nepotrebne stvari, posebno na brendiranu odjeću i najnovije modele mobitela. Društvene mreže stvaraju pritisak da uvijek imamo najnovije i najbolje, što nas tjera na nepotrebnu potrošnju. Trebali bismo naučiti bolje upravljati svojim financijama i više štedjeti za budućnost.

Poplave pogodile Dubrovačko-neretvansku županiju

Dubrovnik, 15. studenog 2023. – Obilne kiše koje su padale posljednja tri dana uzrokovale su velike poplave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Rijeka Neretva izlila se iz korita u ranim jutarnjim satima, a voda je poplavila više od pedeset kuća u okolnim selima.

Vatrogasci i civilna zaštita od jutra su na terenu. Evakuirano je tridesetak obitelji iz poplavljenih područja, a smješteni su u lokalnu sportsku dvoranu koja služi kao privremeni prihvatni centar. Prema riječima gradonačelnika, materijalna šteta je ogromna.

Posebno su pogođeni poljoprivrednici čija su polja potpuno pod vodom. „Izgubio sam cijelu ljetinu," kaže Ivan Kovač, farmer iz sela Metković. „Maslinjak je uništen, a šteta se mjeri u desecima tisuća eura."

Meteorolozi upozoravaju da se kiša neće smiriti do kraja tjedna te pozivaju građane na oprez.

Robert Swan, poznati britanski istraživač, izrekao je jednu od najvažnijih istina našeg vremena. Njegova poruka je jasna: ne možemo čekati da netko drugi riješi ekološke probleme umjesto nas. Svaki pojedinac mora preuzeti odgovornost za zaštitu okoliša.

Nažalost, mnogi ljudi misle da je briga o planetu posao vlada, velikih korporacija ili znanstvenika. Čekamo da netko drugi smanji emisije ugljičnog dioksida, očisti oceane od plastike ili zaustavi uništavanje šuma. No dok čekamo, problem postaje sve veći.

Ja vjerujem da promjena počinje od malih koraka. Svaki od nas može reciklirati otpad, koristiti javni prijevoz umjesto automobila, smanjiti potrošnju plastike i štediti energiju. Kad bismo svi napravili male promjene u svakodnevnom životu, zajednički učinak bio bi ogroman.

Slažem se sa Swanom: budućnost našeg planeta ovisi o tome hoćemo li prestati čekati i početi djelovati – svaki od nas, već danas.

Kada pogledam Munchovu sliku „Historien", podsjeti me na djeda koji mi je kao maloj pripovijedao priče pod starim hrastom u vrtu. Jedna priča mi je posebno ostala u sjećanju.

Djed mi je pričao o svom djetinjstvu tijekom Drugog svjetskog rata. Imao je samo sedam godina kad su partizani prošli kroz njihovo selo u Lici. Njegova majka sakrila je trojicu ranjenika u podrumu kuće i brinula se o njima tjednima, riskirajući vlastiti život. Djed je svaku noć potajno nosio hranu u podrum. Tu priču pamtim jer me naučila što znači hrabrost – ne ona junačka iz filmova, nego tiha, svakodnevna hrabrost običnih ljudi koji čine pravu stvar unatoč strahu.

Smatram da je iznimno važno da se osobne priče prenose s koljena na koljeno. One su živo svjedočanstvo prošlosti koje nijedan udžbenik ne može zamijeniti. Kroz osobne priče učimo ne samo o povijesnim događajima, već i o emocijama, vrijednostima i životnim iskustvima naših predaka. Te priče oblikuju naš identitet i pomažu nam razumjeti tko smo i odakle dolazimo.

Osim djedovih ratnih priča, s prošlošću sam se upoznao i kroz bakine priče o životu u selu, o tradicijama i običajima koji su danas gotovo zaboravljeni. Pričala mi je o slavama, kolektivnim radovima u polju i susjedskoj solidarnosti. Također sam mnogo naučio iz priča starijih susjeda i rodbine na obiteljskim okupljanjima.

Upravo kao na Munchovoj slici, gdje starac prenosi znanje mladom dječaku, i mi moramo slušati naše starije i zapisivati njihove priče prije nego što zauvijek nestanu.